Bojkot ostaje na snazi dok Demokratska partija socijalista ne pokaže spremnost da se organizuju novi parlamentarni izbori zajedno sa predsjedničkim, kazao je u intervjuu za „Dan“ Ivan Vujović, član Predsjedništva Socijaldemokratske partije. Kako je naveo, u SDP-u poštuju nedavno izrečenu sugestiju potpredsjednika SAD Majka Pensa vezanu za odnos opozicije prema parlamentu, ali odluke donose autonomno. Vujović je istakao da SDP ima više potencijalnih kadrovskih rješenja za predsjedničkog kandidata i da eventualni zajednički predstavnik opozicije mora poštovati ustavna određenja i biti na liniji aktuelne spoljne politike.
• Kakvi su utisci SDP-a- nakon susreta sa potpredsjednikom SAD Majkom Pensom. Kako doživljavate poruke koje su upućene na tom sastanku?
– SDP je saopštio da je posjeta američkog potpredsjednika istorijska i da simbolizuje posvećenost SAD regionu, njegovoj stabilnosti i ekonomskom razvoju, koji se jedino mogu obezbijediti punom dekriminalizacijom društva kroz vladavinu prava i nezavisne i profesionalne institucije. Susret sa liderima građanske opozicije je važna poruka da naši ključni partneri vide da u Crnoj Gori postoji kredibilna politička alternativa. Alternativa koja nije državni neprijatelj, kako to tvrdi vlasnik DPS-a, već ona koja legitimno promišlja budućnost ove zemlje. Mi u SDP-u saglasni smo sa potpredsjednikom SAD Pensom da je dijalog najbolji način da se kriza počne rješavati. SDP duboko respektuje i sugestije vezane za odnos prema parlamentu, ali odluke o tim pitanjima donosi autonomno. Podsjećam javnost da nedavno ni aktuelni premijeri Albanije i Makedonije nijesu imali previše partnerskog razumijevanja zbog bojkota svojih parlamenata, ali su istrajali u tim odlukama i danas su lideri koji su pobijedili autokratije u svojim zemljama. Posebno je za SDP važna Pensova poruka o spajanju ljudi različitih vjerovanja u potrazi za opštim dobrom. Upravo je to recept da, pored razlika koje su imanentne svakom društvu, u okviru ustavnih i integracionih vrijednosti pokušamo naći tačke spajanja i okupljanja, kako bi ovo društvo konačno krenulo naprijed sa svim svojim potencijalima. SDP upravo to nudi svojim manifestom za okupljanje progresivnih snaga.
• Kako komentarišete reakcije i napade od strane DPS-a i DF-a na račun građanske opozicije nakon susreta sa Pensom?
– Za nas je to sasvim očekivano. Imali smo istovremenu, gotovo identičnu reakciju na susret opozicije sa Pensom od DPS-a i DF-a. Reakciju te dvije partije kao da je pisala ista ruka. Isti argumenti, iste trivijalno-provincijske izmišljene pikanterije, zluradost, mržnja… Razlog je jasan: potpredsjednik Pens je,izbjegavajući da se susretne sa vlasnikom DPS-a i DF-om, svakome dao tretman kakav zaslužuje. Đukanović je odmah nakon susreta dao signal svojoj medijskoj fabrici laži da informerovski udari po opoziciji.Kao da smo mu mi krivi što je Pensa vidio samo na omiljenom Pinku. I kao da je loše za Crnu Goru što je tako visoki i ugledni gost vidio opoziciju. I onda se ide sa ogavnim spinovanjima saopštenja koja su data, a gdje su opozicioni lideri, kako je i normalno u ovakvim prilikama, navodili svoje stavove sa susreta, a ne Pensove. SDP razumije da je teško dužničko ropstvo Đukanovićevih i Roćenovih udarnih medijskih najamnika, i da se sedmocifreni dug namirivati mora. S druge strane, DF koji igra ulogu političke babaroge, kao nekad Šešelj u Srbiji, uvijek se potrudi, pa i ovog puta, da Đukanoviću nabaci politički volej. Zato su im glavne teme Kosovo, NATO, sankcije Rusiji, ugroženo srpstvo – sve ono što vlasniku DPS-a sjajno dođe da svima, i u zemlji i vani, poruči kakva mu je politička alternativa. I kako je on sjajan kad su oni takvi. Zato i sve one predstave u Skupštini i oko nje. Predsjednik SDP-a je to dobro opisao kao sukob sluganstva i primitivizma u kojem stradaju pristojni ljudi i strukture.
• Naredne godine očekuju nas predsjednički izbori. Da li će SDP imati svog kandidata? Koliko je realna opcija zajedničkog kandidata opozicije?
– Predsjednik države je u svakoj ozbiljnoj državi političko sidro stabilnosti društva i političkog sistema. Zato je, pored stručnih referenci, neophodno da ima nesporan politički autoritet, koji se najčešće temelji i na određenom političkom iskustvu i iskustvu obavljanja važnih dužnosti koje ga preporučuju za najvišu poziciju u državi. Što se SDP-a tiče, eventualni zajednički kandidat mora da ispunjava i preduslove koje smo naznačili u našem manifestu i da to bude kandidat koji poštuje ustavna određenja i na liniji je aktuelne vanjske politike. SDP, kao trajni politički subjekt, ima više potencijalnih kandidata za predsjednika države. Razumijemo da i drugi u opoziciji razmišljaju o kandidaturama, što je sasvim legitimno.
• Da li se nastavlja opozicioni bojkot parlamenta?
– Bojkot ostaje na snazi dok Demokratska partija socijalista ne pokaže spremnost da se organizuju novi parlamentarni izbori zajedno sa predsjedničkim. Crnu Goru svakako očekuju predsjednički i niz lokalnih izbora na proljeće 2018.godine, pa bi svako ko razmišlja državnički odgovorno lako trasirao put za rješenje krize. Dakle, način je jednostavan ko želi stabilnu Crnu Goru. Problem je što vlasniku DPS-a odgovara stanje nestabilnosti, zavada i stalnih svađa u kojima on izigrava crnogorskog patriotu koji junački čuva domovinu od neprijatelja države i izdajnika. Tipična autokratska matrica sa primjesama balkanskog neukusa, koja ima obilježja nušićevske groteske, ali je i veoma opasna po stabilnost zajednice.
• U kakvim međusobnim odnosima opozicija dočekuje predstojeće izborne procese?
– Treba biti iskren i reći da opozicija nije na visini odgovornosti kada je riječ o koordinaciji svojih aktivnosti. Vidimo i da se u nekim strankama dešavaju ozbiljna previranja. Ponekad opozicija djeluje previše samodovoljno, gubeći iz vida legitimna očekivanja opozicione javnosti. Naravno, ukupan društveni milje ima svoju refleksiju i na opoziciju, pa otuda i brojna nesnalaženja. DPS će dati sve od sebe da svojim dobro poznatim propagandno-šaptačkim metodama, kupovinom ljudi ili podigravanjem njihovim slabostima i sitnim egoizmima dodatno pogorša ukupno stanje u opoziciji. Mi u SDP-u dobro smo iskusili to njihovo rovarenje i platili cijenu, ali smo makar sada mirni, jači i jedinstveniji nego ikad, očišćeni od političkog taloga koje svako smutno vrijeme nosi sa sobom. Ipak, ponavljam, sve to nije alibi za manjak ozbiljnijeg opozicionog bavljenja politikom. SDP je prije godinu i po dana uradio kapitalnu stvar za stvaranje progresivne alternative. Napustli smo vlast i pokrenuli parlamentarni dijalog koji je vodio prelaznoj vladi. Nedavno smo usvojili manifest za okupljanje progresivnih snaga kako bismo već sada krenuli u objedinjavanje progresivnog potencijala, i onog u partijama i onog vanpartijskog. Otvoreni smo za blisku saradnju sa svim strukturama sem sa onima koji žele da vode izgubljene i prohujale bitke i koji Crnu Goru, umjesto na Zapadu, vide uvezanu sa autokratijama još gorim od crnogorske.
V.RADENOVIĆ
Marković na putu da prođe kao Lukšić
• Ima dosta ocjena u javnosti o sukobima u DPS-u. Nakon vaše inicijative za sprečavanje poskupljenja vode došlo je do javnog mimoilaženja gradonačelnika Podgorice i predsjednika DPS-a Glavnog grada. Kakvi su odnosi na relaciji Marković–Đukanović?
– Evidentni su sukobi na određenim nivoima,koji su postali i javni, kao na primjer u najjačem podgoričkom odboru DPS-a na relaciji Vučelić–Stijepović. Sukob na relaciji Marković–Đukanović je bio vidljiv oko Luke Bar, kada je Vlada odustala od privatizacije koju je forsirao Đukanović. Marković je u nekoliko navrata nagovještavao dijalog sa opozicijom, što je potvrdio i u razgovoru sa Pensom. Đukanoviću ne odgovara dijalog niti stabilizacija političke i društvene scene.To je logičan autokratski refleks čovjeka koji osjeća da mu izmiču poluge nekontrolisane moći. Kalkulacija je prosta – on mora biti u centru pažnje, a to može jedino forsiranjem sukoba. Nije lako poslije skoro tri decenije odreći se mehanizama ovakve vlasti. I to nije specifikum Mila Đukanovića, radi se o zakonomjernom procesu – udžbeničkoj političkoj pojavi koju smo gledali u bliskom okruženju. Kada postanete zavisni od apsolutne i nekontrolisane vlasti, u kojoj sebe još poistovjetite sa državom, tu se radi o teškom političkom deformitetu usled kojeg gubite vezu sa realnošću.Da li će Duško Marković pristati na epilog u kojem će biti novi Igor Lukšić zavisi samo od njega.